Rogerije Slaven (latinizirano Rogerius Sclavonus), bizantski upravitelj Dalmacije i Hrvatske (XII. st.). Sin grofa Simeona. Nejasno je zašto je nosio pridjevak Slaven, jer je vjerojatno bio normanskoga podrijetla, a izvori njegovu pratnju nazivaju Langobardima. God. 1161. pobunio se na Siciliji protiv kralja Vilima I., a nakon kraljeve intervencije morao se sa svojom pratnjom povući u grad Paternò. Kako Vilim nije mogao osvojiti grad, dopustio je Rogeriju da se s pratnjom prebaci u južnu Italiju, gdje je stupio u službu cara Emanuela Komnena. Prvi se put u Splitu spominje 1180., bez naslova, ali svakako već kao carski upravitelj dukata Dalmacije i Hrvatske. Prema izričaju koji rabi car Emanuel Komnen (ligiae imperii mei…) bio je ne samo carski činovnik, već i carev vazal u zapadnjačkome smislu (što je jedini takav slučaj zabilježen unutar granica Bizantskoga Carstva). Posljednji se put spominje u splitskoj ispravi od 10. VI. 1180. kao duka (dux).
