Roman I. Lakapen ili Lekapen, bizantski car (Lakapa, Armenija, oko 870 – otok Proti, danas tur. Kinalı, 15. VI. 948). Stekao je utjecaj na dvoru i preuzeo regentstvo za maloljetnosti Konstantina VII. Porfirogeneta. God. 920. bio je okrunjen za cara, a svoje je sinove proglasio suvladarima (Kristofora 921., a Stjepana i Konstantina 924). Uspješno se suprotstavio teritorijalnim presezanjima bugarskoga cara Simeona, nakon čije je smrti bio sklopljen mir s Bugarima (927). Slijedile su uspješne borbe protiv abasidskoga kalifata u Armeniji i Mezopotamiji, nakon kojih je pomaknuta bizantska granica na istoku. Rat s Rusima (941., 943) bio je okončan sklapanjem trgovačkog ugovora (944). Suzbio je saracenske provale u južnoj Italiji i na Siciliji. Obnovio je i dobre odnose s rimskom Crkvom. Mlađi sinovi Stjepan i Konstantin svrgnuli su ga 944. i zatočili u samostan, gdje je i umro.