Rosandić, Toma

ilustracija
ROSANDIĆ, Toma, Mlada žena, Beograd, Muzej Tome Rosandića

Rosandić, Toma, hrvatski kipar (Split, 22. I. 1878Split, 1. III. 1958). Klesarski zanat učio kod oca, usavršavao se u radionici Pavla Bilinića u Splitu (1900–03), potom u Rimu, Firenci i Veneciji (1903–05) te u atelijeru I. Meštrovića u Beču (1908). Nakon I. svjetskog rata živio u Beogradu, gdje je bio jedan od osnivača i prvi rektor Akademije likovnih umetnosti. Bio je član skupine Medulić i Oblik. U ranim se radovima kolebao između secesijsko-simboličkih oblika i akademskoga realizma (Ležeći ženski akt, 1906). Na nekim se kipovima iz toga razdoblja razaznaje Meštrovićev monumentalizam (Glava Turčina, 1910) i utjecaj ekspresionizma W. Lehmbrucka, os. u djelima biblijske tematike (Asket, 1916). U drvu je oblikovao fino stilizirane reljefe (Igra, Majčina tuga, 1916–20). Nakon 1925. izgradio je vlastiti likovni izraz. U oblikovanju mišićavih i napetih ljudskih tijela koristio je snažno modelirane oble forme (Harfist, 1929; Umorni borac, 1935), a kod portreta i portretnih poprsja glatku fakturu i fino psihološko nijansiranje (Biskup Uccelini, 1933). Najbolje njegovo djelo (od idejnog projekta do kipova i reljefa te ukrasnih elemenata) mramorni je Mauzolej obitelji Petrinović u Supetru na Braču (1924–27).

Rosandić, Toma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53362>.