struka(e):
Runeberg, Johan Ludvig
finski , švedskoga jezičnog izraza pjesnik
Rođen(a): Pietarsaari, švedski Jakobstad, 5. II. 1804.
Umr(la)o: Porvoo, švedski Borgå, 6. V. 1877.
ilustracija
RUNEBERG, Johan Ludvig

Runeberg (šved. izgovor [rʉ:'nəbærj]), Johan Ludvig, finski pjesnik švedskoga jezičnog izraza (Pietarsaari, švedski Jakobstad, 5. II. 1804Porvoo, švedski Borgå, 6. V. 1877). Školovao se u Turkuu i Helsinkiju; radio kao urednik, novinar i profesor latinskoga na Sveučilištu u Helsinkiju. Prvi je finski općenacionalni pjesnik i prvi koji se proslavio izvan svoje zemlje. Zbog njegovih romantičnih nagnuća, često su ga uspoređivali s velikim europskim romantičarima (V. Hugo, P. B. Shelley, J. Keats, M. J. Ljermontov, S. Petőfi). Ugledao se u antičku grčku književnost, slavensku narodnu liriku, a nerijetko je ugrađivao i vlastite autobiografske elemente. U pjesmama slavi finski krajolik i život običnih ljudi u unutrašnjosti zemlje. Doživjevši nesreću u lovu, ostao je paraliziran pa posljednjih trinaest godina života nije mogao pisati. Prva pjesma, Naša zemlja (Vårt land, 1848), iz njegova ciklusa pjesama o finsko-ruskome ratu, Pjesme zastavnika Ståla (Fänrik Ståls Sägner, 1848–60), postala je finskom nacionalnom himnom (finski Maamme, uglazbio Fredrik Pacius). Osim triju svezaka Pjesama (Dikter, 1830., 1833., 1843), ističu se njegove epske pjesme: Lovci na losove (Elgskyttarne, 1832), Hanna (1836), Božićna večer (Julkvällen, 1841), Nadeschda (1841), Kralj Fjalar (Kung Fjalar, 1844) i dr.

Citiranje:

Runeberg, Johan Ludvig. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/runeberg-johan-ludvig>.