struka(e):
ilustracija
SALJUT – 1. dio za pristajanje svemirskoga broda, 2. kontrolni uređaji, 3. spremnici za gorivo, 4. oplata, 5. raketni motor, 6. sunčane baterije, 7. prednji dio za rad, 8. stražnji dio za rad

Saljut [~ļu't], serija sovjetskih svemirskih postaja u Zemljinoj orbiti. Ukupno je bilo sedam postaja: Saljut 1 (lansiran 1971) i Saljut 4 (1974) bile su civilne namjene, jednako kao i postaje druge generacije Saljut 6 i 7 (1977. i 1982), dok su Saljut 2, 3 i 5 (1973., 1974. i 1976) zapravo pripadale sovjetskom vojnom programu Almaz. Svemirske postaje Saljut imale su masu oko 19 t, te oko 90 m³ slobodnoga prostora za boravak i rad posade koju je činilo od 2 do 6 astronauta, a koja se izmjenjivala svemirskim brodovima Sojuz. Na postaje druge generacije, uz brod Sojuz mogla je istodobno pristati i bespilotna letjelica Progres ili TKS, čime je bila omogućena opskrba hranom, vodom, gorivom i opremom, a time i dulji boravak posade (do 237 dana). El. energiju (1 do 2 kW) postaje su dobivale uz pomoć sunčanih baterija. Bile su opremljene instrumentima, ponajprije onima namijenjenima promatranju Zemlje, ispitivanju dugotrajnog utjecaja bestežinskoga stanja na čovjekov organizam, a na vojnim je inačicama bilo iskušavano i oružje za presretanje satelita. Tehničke izvedbe i iskustva stečena u tom programu bila su preuzeta i korištena u izgradnji zapovjednoga modula svemirske postaje Mir te zapovjednoga modula Zvezda međunarodne svemirske postaje ISS.

Citiranje:

Saljut. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/saljut>.