Samokovlija, Isak, bosanski književnik židovskog podrijetla (Goražde, 3. XII. 1889 – Sarajevo, 15. I. 1955). Studij medicine završio u Beču 1917. Radio je kao liječnik u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Nakon II. svjetskog rata uređivao je književni časopis Brazda te bio urednik u nakladnom poduzeću Svjetlost. Vrstan pripovjedač, njegove lirski intonirane pripovijetke o životu sunarodnjaka, sefardskih Židova, odlikuju se izraženim suosjećanjem za patnje siromašnih i obespravljenih (Rafina avlija, 1927; Od proljeća do proljeća, 1929; Pripovijetke, 1936; Nosač Samuel, 1946; Tragom života, 1948; Đerdan, 1952; Priča o radostima, 1953; Nemiri, 1956). Pisao je i dramske tekstove (Hanka, 1931; Plava Jevrejka, 1932; On je lud, 1935; Fuzija, 1939).
