STRUKE:

Balázs, Béla

ilustracija
BALÁZS, Béla

Balázs [bα'la:ž], Béla (pravo ime Herbert Bauer), madžarski pisac, filmski teoretičar i scenarist (Segedin, 4. VIII. 1884Budimpešta, 17. V. 1949). Kao ljevičarski intelektualac sudjelovao u madžarskoj sovjetskoj revoluciji 1919. i bio prisiljen emigrirati. U Beču i Berlinu boravio do 1931., a najdulje kao profesor filmske teorije u SSSR-u, odakle se 1945. vratio u domovinu. Doktor filozofije, među prvima afirmirao postojanje samostalne estetike filma. U duhu Ejzenštejnove i Pudovkinove zamisli o »kontrapunktu slike i zvuka«, tvorac teorije »optičke identifikacije« sa zbivanjem i ličnostima na ekranu. Najvažnija djela: Vidljivi čovjek ili kultura filma (Der sichtbare Mensch oder die Kultur des Films, 1924), Duh filma (Der Geist des Films, 1930), Umjetnost filma (Iskusstvo kino, 1945), Filmska kultura, filozofija filmske umjetnosti (Filmkultúra, a film müvészetfilozófiája, 1948). Autor mnogobrojnih filmskih scenarija. Kao pisac pokazuje zanimanje za iracionalno i ezoterično, pa je Béla Bartók za pozornicu uglazbio dva njegova djela: balet Drveni kraljević (A fából faragott királyfi, 1912) i operu Dvorac Modrobradog (A kékszakállú herceg vára, 1912).

Balázs, Béla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.1.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5453>.