Savinio, Alberto

Savinio [savi:'nio], Alberto (pravo ime Andrea De Chirico), talijanski književnik, slikar i glazbenik (Atena, 25. VIII. 1891Rim, 6. V. 1952). Mlađi brat slikara Giorgia De Chirica. Nakon glazbenoga školovanja u Ateni i Münchenu, karijeru je započeo kao glazbenik i skladatelj 1914. u avangardnim krugovima Pariza, no najveće uspjehe postigao je poslije, kao pisac i slikar u Italiji. U Ferrari je 1918–20. objavljivao teorijske članke o metafizičkom slikarstvu u časopisu Valori plastici. Slikao je nadrealističke kompozicije, često ironične i groteskne, s prizorima okamenjena drveća i preobraženih ljudskih i životinjskih figura (Predmeti u šumi, 1928; Navještenje, 1932). Radio je grafičke listove iste tematike i scenografije. Osebujna inačica futurizma i nadrealizma prisutnija je u prvim književnim radovima. Ukupan raznorodni opus od 30-ak djela (romana, pripovijesti, drama, baleta, putopisa, biografskih zapisa, eseja, kazališnih i glazbenih kritika) obilježavaju fantastika, oniričko, ironijsko osuvremenjivanje mitologije, metafizička potraga za »dušom stvari« propitivanjem lapsusa i etimologije te prožimanje autobiografizma i fikcije. Među značajnijim su djelima eksperimentalni roman Hermafrodit (Hermaphrodito, 1918), potom romani Tragedija djetinjstva (Tragedia dell’infanzia, 1937), Pričajte, ljudi, svoju pripovijest (Narrate, uomini, la vostra storia, 1942) te posmrtno Cijeli život (Tutta la vita, 1953), Nova enciklopedija (Nuova enciclopedia, 1977) i Gospodin Dido (Il signor Dido, 1978).

Savinio, Alberto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54758>.