Scaligero, Giulio Cesare

Scaligero [skali:'62721ero], Giulio Cesare (latinizirano Julius Caesar Scaliger, pravo ime Giulio Bordone), talijanski humanist i književni teoretičar (Riva del Garda, 23. IV. 1484Agen, Francuska, 21. X. 1558). Otac J. J. Scaligera. Studirao medicinu u Bologni; kao liječnik kardinala Angela Della Rovere, od 1525. živio u Agenu. Objavio je žestoku invektivu protiv Erazma Roterdamskoga Govor za Cicerona protiv Erazma (Oratio pro Cicerone contra Erasmum, 1531), u kojoj je sjajnom latinskom retorikom nastojao opovrgnuti Erazmovu kritiku tada već degenerirane »ciceronovske« stilistike. Posmrtno je objavljeno njegovo najznačajnije djelo Sedam knjiga poetike (Poetices libri septem, 1561), koje je poslije utjecalo na francuski klasicizam. Kao zastupnik pedagoške funkcije umjetnosti (doctrina jucunda), u tom je djelu izložio racionalističko i moralističko tumačenje Aristotelove Poetike. Autor je i jezikoslovnoga djela O izvorima latinskoga jezika (De causis linguae latinae, 1540), prvoga pokušaja pisanja latinske gramatike na znanstvenim kriterijima. Leibniz ga je, zbog njegovih prirodnoznanstvenih i metafizičkih radova, smatrao najvećim modernim aristotelovcem.

Scaligero, Giulio Cesare. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54792>.