Scarlatti [skarla't:i], Alessandro, talijanski skladatelj (Palermo, 2. V. 1660 – Napulj, 22. X. 1725). Glazbeno školovanje započeto u Palermu nastavio je u Rimu, gdje je djelovao kao maestro di cappella crkve S. Giacomo degli Incurabili, zatim na dvoru švedske kraljice Kristine, te crkve S. Girolamo della Carità. Godine 1683. preselio se u Napulj, gdje je uz nekoliko prekida (1702–08. i 1717–22. djelovao u Rimu) radio kao kapelnik kraljevske kapele i učitelj glazbe (njegovi učenici bili su D. Scarlatti, J. A. Hasse i dr.). Scarlatti je ponajprije bio operni skladatelj. Napisao je oko 115 opera (Pir i Demetrije – Pirro e Demetrio, Propast Desetorice – La caduta dei Decemviri, Mitridat Eupator – Mitridate Eupatore, Tigran – Tigrane, Trijumf časti – Il trionfo dell’onore). Iako ga se često navodi kao osnivača napuljske operne škole XVIII. stoljeća, Scarlatti ipak stilom pripada prijelaznoj generaciji iz venecijanske u napuljsku školu. Znatno je pridonio razvoju opere korištenjem razvijenoga sastava orkestra, učvršćenjem tipa talijanske uvertire, razvijanjem da capo arije. Uz opere, Scarlatti je skladao serenade, kantate, oratorije, duhovnu glazbu te nekoliko instrumentalnih skladbi.
