Schmid [šmi:t], Walter (Franc Šmid), slovensko-austrijski arheolog (Gaštej kod Kranja, 18. I. 1875 – Graz, 24. III. 1951). Studirao pravo u Beču, potom postao svećenik i studirao povijest, geografiju i arheologiju u Grazu, gdje je i doktorirao temom iz filozofije. Kustos i ravnatelj Narodnoga muzeja u Ljubljani bio je 1905–09., iz političkih razloga otpušten iz službe. Između 1909. i 1912. vodio je iskapanja emonske nekropole. Godine 1912. postao je voditeljem Odjela za prapovijest i ranu povijest te numizmatičke zbirke Štajerskoga muzeja u Grazu, a zatim i državni arheolog za Štajersku, te je predavao provincijalnu arheologiju na tamošnjem sveučilištu. Njegovi su arheološki interesi sezali od neolitika preko antike do ranoga srednjeg vijeka. Istraživao je u Kranju, Emoni, Poetoviju, Nauportusu, Vačama, Klein-Kleinu, Flaviji Solvi. Glavna djela: Staroslovenski grobovi u Kranjskoj (Altslovenische Gräber Krains, u časopisu Carniola, 1908), Emona (u časopisu JbA, 1913), Rimska istraživanja u Austriji od 1912. do 1924 (Römische Forschung in Österreich 1912 bis 1924, u časopisu Bericht RGK, 1923–24), Kneževski grobovi… (Die Fürstengraber…, u časopisu Prähistorische Zeitschrift, 1933), Vače (u časopisu GMDS, 1939).
