Schneider [šna'jder], Artur, hrvatski povjesničar umjetnosti, glazbeni pisac i likovni kritičar (Zagreb, 26. VIII. 1879 – Zagreb, 10. III. 1946). Filozofski fakultet završio u Beču, gdje je 1902. doktorirao. U Zagrebu 1919. postao upravitelj Grafičke zbirke, profesor na Sveučilištu, od 1928. ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora. Od 1931. član JAZU (danas HAZU). Pisao i objavljivao studije i osvrte o hrvatskim renesansnim umjetnicima koji su djelovali izvan Hrvatske, os. u Italiji (J. Ćulinović, J. Klović, A. Medulić i dr.), o slikama iz Strossmayerove galerije starih majstora i o grafici u zagrebačkim zbirkama. Za Likovni arhiv JAZU popisao je i snimio velik broj umjetnina po Hrvatskoj. Kao jedan od najuspješnijih tajnika u povijesti Hrvatskoga glazbenog zavoda (1919–46), vodio je od 1929. novopreuzetu koncertnu poslovnicu, uveo je i vodio zavodsku izdavačku djelatnost te redovite nedjeljne Jutarnje koncerte (1920–23); kao tajnik Međunarodnoga društva za promicanje moderne glazbe organizirao je i vodio Intimne večeri, koncerte na kojima je predstavljao suvremenu svjetsku glazbenu produkciju (od 1923). Uz članke Mozartiana u Zagrebu (1941) i Neostvareni boravak Beethovenov u Hrvatskoj (1942), među njegovim tekstovima o glazbi najznačajnijom se smatra opsežna biografska studija Ivan Mane Jarnović (1943).
