selo.
1. Prostor izvan grada, zemlja, polje.
2. Naseobina, naselje, boravište. U suvremenoj jezičnoj praksi prevladava ovo drugo značenje. Riječ selo, prema nekim mišljenjima, nastala je od dviju slavenskih riječi indoeuropskoga podrijetla: korijena sed- (usp. lat. sedere: sjediti, nastaniti se; lat. sella: sjedenje < *sedla) i slavenskog oblika bez d (selo: polje, zemlja, srodno s lat. solum: tlo, zemlja). – Selo se može definirati kao manja ljudska naseobina u kojoj pretežno žive poljoprivrednici. Rjeđe je naseljeno od grada, u njem je obično manje stanovnika, a socijalni prostor nije kontinuirano organiziran. Ono se u statistici najčešće definira kao naselje s manje od 2000 stanovnika. Ta granična veličina varira od države do države i može iznositi od 200 do 20 000 st. No selo može imati i znatan broj stanovnika ako je u njem više od 30% aktivnih stanovnika zaposleno u poljoprivredi.
Selo se pojavilo nastankom zemljoradnje i stočarstva (neolitik). Umjesto nomadskoga počinje prevladavati sjedilački način života, u obliku stalnih naseobina. Poslije, u robovlasništvu, došlo je do izdvajanja trgovine i obrta. Te su se djelatnosti smještale u gradove u kojima je bilo sjedište duhovne, političke i državne vlasti. Tako je došlo do prve velike društvene podjele rada između sela i grada u kojoj je grad zauzeo dominantnu ulogu. – S obzirom na prostornu organizaciju i vanjski izgled, razlikuje se više tipova seoskih naselja. Ti su tipovi nastali ovisno o prirodnim i povijesnim uvjetima, te o vrsti i načinu proizvodnje. Grupirana sela prevladavaju u nizinskom području. Ta grupiranost može biti raznorodna. Ušorena sela nastaju uza seoske prometnice, a zvjezdasta sela na raskršćima. Uz jadransku obalu nalazi se mediteranski tip sela, koje je zbijeno oko lučice i obale. Postoji i mnogo drugih oblika grupiranih sela. Raštrkana sela nalaze se u brdskim i planinskim područjima. Negdje je riječ o razbacanim grupicama kuća (zaseoci, komšiluci), a negdje o pojedinačnim kućama (npr. kućišta u južnoj Hrvatskoj). U zemljama tzv. Novog svijeta, u kojima je i naseljenost novijega podrijetla (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland, Argentina), selo čine razbacane farme, međusobno slabo povezane i orijentirane na tržište. Za razliku od toga, u prije naseljenim krajevima svijeta (Europa, Azija, Afrika) snažno se razvio seoski socijalni i gospodarski sustav.
Selo se pod utjecajem industrijalizacije i urbanizacije mijenja i gubi svoje tradicionalne karakteristike. Zbog preseljavanja u gradove broj seoskih stanovnika stalno se smanjuje.
Znatan broj seoskih stanovnika zapošljava se u nepoljoprivrednim djelatnostima, ali ostaje živjeti na selu. Zbog toga je selo u socijalno-profesionalnom smislu postalo heterogeno pa u njemu poljoprivrednici čine tek neznatnu većinu, a može se pretpostaviti da će uskoro biti manjina stanovništva. God. 1971. u Hrvatskoj je bilo 1 211 999 poljoprivrednih stanovnika (29,1%), a 2001. god. samo 246 089 st. (5,5%).
U selo su prodrle mnogobrojne urbane tečevine. Uvedena je električna struja, s njom kućanski aparati, radio i televizija. Do mnogih sela izgrađene su moderne prometnice. Zbog toga se izmijenio i izgled seoskih naselja. Mnogo je novih, gradski uređenih kuća, one se grupiraju blizu putova, trgovina, škola, pošta, mjesta rada. Iz sela u obližnja gradska središta dnevno odlazi velik broj stanovnika (na posao, u školu, u kupovinu, k liječniku, radi zabave i dr.). U seoskom prostoru nastaju naseobine polugradskog tipa u kojima se miješaju seoski i gradski elementi. Uz prometnice, pokraj obale, oko gradova, pojavio se tip kontinuirane naseljenosti u kojoj se gubi granica što je nekad dijelila grad od sela. Mala, zabačena, prometno nedostupna sela postupno nestaju, jer ih stanovnici napuštaju i jer se u njima gasi društveni i gospodarski život. – U novije se doba u seoskom prostoru, osobito u prirodno i smještajno privlačnim zonama pokraj mora, na brežuljcima oko gradova, uz toplice, u atraktivnim planinskim područjima, javljaju naseobine kuća za odmor koje čine oblik povremene naseljenosti, a izražavaju potrebu gradskih stanovnika za prirodnim uvjetima života. – Sve to svjedoči da isprepletenost sela i grada postaje sve veća i da se umjesto klasične dihotomije selo–grad nameću oblici razgranatije tipologije socijalne organizacije prostora i naseljenosti, u kojima selo gubi svoj tradicionalni lik i svoju bit.
