seljačke stranke

seljačke stranke, političke stranke koje zastupaju malo i srednje seljaštvo, a vrhunac političkog utjecaja dosegnule su uvođenjem općega prava glasa (za muškarce) u prvoj polovici XX. stoljeća. U zemljama istočne, srednjoistočne i jugoistočne Europe u razdoblju između dvaju svjetskih ratova imale su povremeno vodeću političku ulogu. Najviše ih je bilo osnovano na prijelazu iz XIX. u XX. st. (Poljska 1895., Bugarska 1899., Hrvatska 1904., Madžarska 1909., Rumunjska 1918., Slovenija 1919. i Srbija 1920). U Čehoslovačkoj se nakon I. svjetskog rata nekoliko seljačkih i republikanskih stranaka ujedinilo u Agrarnu stranku, koja je postala i vladajućom strankom u zemlji (1922–38). Seljačke stranke na kratko su vladale i u Bugarskoj (premijer A. Stamboliski, 1920–23), Rumunjskoj (»ţărănişti«, nakon ujedinjenja s Nacionalnom strankom u Nacionalnu seljačku stranku 1926), Poljskoj (1920–26). U Hrvatskoj je Hrvatska seljačka stranka (HSS) postala vodeća nacionalna stranka, a time vodeća oporbena stranka u višenacionalnoj monarhističkoj Jugoslaviji. Seljačke stranke zastupale su socijalne i nacionalne interese (razrađen moderan socijalni i nacionalni program), parlamentarno rješavanje problema (pacifizam), a često su bile sklone republikanizmu. Njihov jak položaj u demokratsko-parlamentarnom sustavu mogao se privremeno poništiti izvanrednim mjerama (državni udari i diktature), koje su se provodile u svim tim zemljama (iznimka je Čehoslovačka). Tijekom 1930-ih uglavnom su bile u koalicijama (Bugarska, Rumunjska, Poljska) ili su okupljale oko sebe široke pokrete (u Hrvatskoj »hrvatski seljački pokret«) zastupajući politiku »centra« (suprotstavljene prokomunističkoj ljevici i profašističkoj desnici). Većina je morala obustaviti djelovanje tijekom II. svjetskog rata, a potpuno su bile razbijene nakon rata uspostavom komunističkih režima upravo na područjima na kojima su bile najjače. Seljačke stranke u srednjoj i zapadnoj Europi nisu imale takvu političku važnost, imale su daleko uži program, te zastupale socijalne interese farmera (poljodjelaca), zanemarujući šire političko ili nacionalno stanje.

seljačke stranke. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55316>.