struka(e): |

balkanologija (balkanistika), humanistička znanstvena disciplina koja proučava Balkan kao povijesnu, kulturnu i jezičnu cjelinu u raznolikosti. Zasnovana je na poredbenoj metodologiji, a svojem predmetu pristupa kao povijesnom u protjecanju vremena i kao pojavama sučeljenima u suvremenosti. Ustrojena je interdisciplinarno. Predmet su joj balkanizmi u jezicima, književnosti, umjetnosti i običajima. Bavi se dodirima među balkanskim narodima, njihovim uzajamnim utjecajima, utjecajima koje drugi vrše na njih i koje oni vrše na druge. Važan su joj predmet i kretanje stanovništva te njegovo preslojavanje. Pojedini su se balkanološki predmeti proučavali i prikazivali u okviru povijesti, arheologije, etnologije, klasične filologije, bizantologije, slavistike, albanologije, orijentalistike. Ozbiljne je prinose balkanološkim studijima dao bizantolog Dubrovčanin A. Bandur (XVIII. st.), sustavno je istraživanje jezika i pučkih književnosti u prvoj polovici XIX. st., razvijajući bečku slavistiku, utemeljio J. Kopitar, a nastavio F. Miklošič. Za bizantologiju su osobito važni albanski jezik i različiti oblici balkanskog latiniteta (rumunjski, arumunjski i dalmatski), pa slavenski jezici makedonski i bugarski, te srpski torlački govori. Nezaobilazan je novogrčki, a i turski, iako je taj, kao u tom sklopu najmlađi, ostao pobočan. Balkanološku su historiografiju utemeljili K. Jireček, N. Jorga i M. Šufflay, antropogeografiju J. Cvijić. Lingvistiku su razvili G. Weigand, C. Sandfeld, A. Jensen, G. Meyer, H. Barić, P. Skok. Stare su jezike istraživali M. Budimir, D. Dečev, V. Georgiev, I. Duridanov, R. Katičić. U nas su balkanističku lingvistiku obrađivali M. Deanović, V. Vinja i A. Kovačec. Ilirskim jezikom bavio se A. Mayer, a jezike antičkog Balkana i ilirska osobna imena istraživao je R. Katičić. Jezičnim tragovima balkanskih stočara bavi se V. Jakić-Cestarić, a njihovom povijesti M. Valentić. Istraživačke institucije jesu Balkanska komisija Austrijske akademije i balkanološki instituti u Solunu, Bukureštu, Beogradu i dr. Bosanskohercegovačka akademija osnovala je Centar za balkanološka ispitivanja, kojega su članovi iz Hrvatske arheolozi D. Rendić Miočević, M. Suić i N. Cambi, etnolog B. Bratanić i lingvist R. Katičić. Osnivač i voditelj bio je A. Benac, a njegov nasljednik B. Čović (obojica arheolozi). Pojavio se niz balkanoloških časopisa: Revue internationale des études balkaniques (Beograd–Zagreb, 1934–38), Balkan Studies (Solun, od 1960), Zeitschrift für Balkanologie (Wiesbaden, od 1962), Balkansko ezikoznanie (Sofija, od 1969), Balcanica (Beograd, od 1970), Balcanoslavica (Prilep, od 1971), Balcanica (Rim, od 1982) i dr.

Citiranje:

balkanologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/balkanologija>.