Semper [se'~], Johannes, estonski književnik (Pahuvere, Tuhalaane, 22. III. 1892 – Tallinn, 21. II. 1970). Studirao filozofiju u Sankt Peterburgu i Berlinu; boravio u Parizu 1925–27. Predavao stilistiku i estetiku na Sveučilištu u Tartuu (1930–40) te bio urednik časopisa Looming. Kako mu je sovjetska estonska vlast oprostila »buržoaski nacionalizam«, od 1958. obnašao je različite političke i društvene dužnosti (ministar prosvjete, predsjednik saveza pisaca i dr.). Pisao je pjesme, novele, romane, drame, putopise, eseje i dr. Osobito se bavio romanskim književnostima, iz kojih je ostvario i nekoliko značajnih prijevoda francuskih i talijanskih autora; prevodio i sa španjolskog, engleskog i ruskoga jezika. Znatno je pridonio stvaranju moderne estonske književnosti, osobito esejistike. Značajnija djela: zbirka pjesama Pierrot (1917), romani Ljubomora (Armukadedus, 1934), Kamen na kamenu (Kivi kivi peale, 1939), esej Francuski duh (Prantsuse vaim, 1934) i dr.; Sabrana djela (Teosed, I–XII, 1962–78).
