balkanski savezi.
1. Balkanski savez 1866–68., sačinjava više protuosmanskih ugovora između Srbije i susjednih država. Premda je ideja o takvu savezu nastala još 1844., prvi ugovor sklopljen je nakon austro‑pruskog rata 1866., kada su se Srbija i Crna Gora obvezale da će zajednički raditi na oslobođenju i ujedinjenju srpskog naroda. S Grčkom je politički ugovor potpisan u studenom 1867., a vojni u proljeće 1868. S Rumunjskom je u proljeće 1867. sklopljen ugovor o prijateljstvu koji je Srbiji omogućavao slobodan prijevoz oružja i streljiva. S bugarskom emigracijom u Srbiji, Rumunjskoj i Rusiji postojale su već dugo uske političke i kulturne veze. Srpska vlada sklopila je s Bugarskim revolucionarnim komitetom u Bukureštu 14. I. 1867. sporazum o stvaranju zajedničke države koja bi se zvala Bugaro‑Srbija ili Srbo‑Bugarska, a za vladara bio je predviđen knez Mihailo Obrenović. U dopunskom sporazumu od 5. IV. 1867. preciznije su utvrđeni odnosi obaju naroda u novoj državi »Jugoslavenskog carstva« i njezino buduće uređenje. Stvaranje užih veza s Albancima bilo je onemogućeno anarhijom u njihovu plemenskom društvu, a s Hrvatima su održavane veze preko J. J. Strossmayera. Poslije ubojstva M. Obrenovića 29. V. 1868. njegovi nasljednici nisu mogli nastaviti aktivnu politiku na Balkanu.
2. Balkanski savez 1912., sklopljen između Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore protiv Osmanskog Carstva, potpisivanjem više posebnih dvostranih ugovora od ožujka do rujna 1912. Najprije je sklopljen ugovor između Srbije i Bugarske (13. III. 1912), u kojem su obje strane jamčile nezavisnost i nepovredivost državnog teritorija i obvezale se na zajedničku borbu protiv pokušaja neke velike sile da proširi svoju vlast na Balkanu. U tajnom dodatku ugovora uređeno je i pitanje podjele Osmanskog Carstva poslije njegova sloma na Balkanu, a predviđena je i podjela Makedonije, ako ona ne bude uspostavljena kao autonomna cjelina. Politički ugovor između Bugarske i Grčke sklopljen je 29. V. 1912., a upotpunjen vojnom konvencijom od 5. X. 1912. U srpnju 1912. zaključen je sporazum između Bugarske i Crne Gore, a 27. IX. 1912. potpisan je ugovor između Srbije i Crne Gore. Na osnovi tih ugovora saveznici su uputili 17. i 18. X. 1912. ultimatum Osmanskom Carstvu. Njegovo neispunjavanje dovelo je do Prvoga balkanskog rata.
3. Savez između Srbije, Grčke i Crne Gore protiv Bugarske 1913. Nakon pobjede nad Osmanskim Carstvom u jesen 1912. balkanski saveznici nisu se mogli sporazumjeti o podjeli Makedonije. Zato su Srbija i Grčka 1. VI. 1913. sklopile savez protiv Bugarske uz obveze: nijedna država neće praviti poseban sporazum s Bugarskom; pri podjeli Osmanskoga Carstva Srbiji i Grčkoj osigurava se zajednička granica; buduće grčko‑bugarske i srpsko‑bugarske granice u Makedoniji odredit će se na osnovi toga kako je tko zaposjeo pojedina područja. Bugarskoj će se predložiti arbitraža u slučaju nesporazuma o granicama, a zajednički će se istupiti protiv nje u slučaju da to odbije. Prema odredbama čl. 7. Srbija je trebala dobiti slobodan izlaz na more preko Soluna. Prema vojnoj konvenciji saveznici su odredili koliko vojske moraju dati ako dođe do rata protiv Bugarske.
4. Balkanski savez 1934. → antanta, balkanska
5. Balkanski savez 1953–54., trojni politički i vojni savez Grčke, Jugoslavije i Turske, zaključen na Bledu 9. VIII. 1954. na 20 god. radi očuvanja mira na Balkanu te obrane slobode, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti zemalja potpisnica. Njemu je prethodio Ugovor o prijateljstvu i suradnji, potpisan u Ankari 28. II. 1953. Balkanski savez stvoren je u uvjetima agresivne politike Staljina prema Balkanu, kojom je neposredno ugrožavana neovisnost Jugoslavije. Stvarni mu je cilj bio uključivanje Jugoslavije, izložene prijetnji sovjetske vojne intervencije, u zapadni obrambeni sustav. Premda ga nije formalno otkazala nijedna zemlja potpisnica, savez je postupno odumirao zbog izmijenjenih političkih okolnosti (poboljšanje odnosa između FNRJ i SSSR‑a, s jedne, te razmimoilaženja između Grčke i Turske zbog ciparskog pitanja, s druge strane). Stalno vijeće (ministri vanjskih poslova zemalja potpisnica), predviđeno kao jedno od tijela Balkanskoga saveza, posljednji se put sastalo 1955. Savjetodavna skupština (po 20 članova parlamenta iz svake zemlje) nije se nikad sastala.
