balkon (talijanski balcone, iz langobardskog *balko).
1. Izbočeni, nepokriveni arhitektonski element na višim katovima građevine, vratima povezan s unutrašnjim prostorijama. Obično ima ogradu ili balustradu. Konstrukcija balkona počiva na kamenim, željeznim ili drvenim gredama, odn. izvedena je kao konzolno ugrađena kamena ili armiranobetonska ploča. U starom i srednjem vijeku gotovo je nepoznat; od razdoblja renesanse, a poglavito u baroku, često postaje središnji dekorativni element na pročelju (balkoni palače Arneri u Korčuli, XVIII. st.).
2. U kazalištu, kinu, koncertnoj dvorani: dio gledališta na uzvišenoj platformi, često s posebnim ulazom.
