servis (franc. service: služba, usluga < lat. servitium: robovanje).
1. Posluživanje, usluga; podvorba.
2. Garnitura stolnoga posuđa i pribora za jelo.
3. Uslužna tvrtka koja obavlja popravke, montažu, postavljanje, testiranje, puštanje u pogon, održavanje i sl. usluge na različitim proizvodima u jamstvenom roku i izvan njega. Također, naziv i za sam pregled ispravnosti aparata, uređaja, vozila i dr. Servisi su posebno važni kod pružanja usluga održavanja i popravaka složenijih proizvoda investicijske potrošnje (oprema, uređaji, postrojenja i sl.) i proizvoda široke potrošnje trajnije vrijednosti (npr. automobili, električni uređaji, videotehnički i audiotehnički proizvodi, plinski kućanski uređaji i dr.). Prema zakonskim propisima većine zemalja, dobavljači složenijih tehničkih i sličnih proizvoda, od kojih neki mogu biti opasni zbog neispravna rukovanja, dužni su za takve proizvode osigurati ovlaštene servise u zemlji njihove namjene. Naziv ovlašteni servis smiju i moraju istaknuti samo oni servisi koji su ovlaštenje dobili od proizvođača servisiranoga proizvoda. Takvi servisi mogu biti u vlasništvu zastupnika ili distributera (vlastiti servis) ili u vlasništvu neke druge osobe koja se i inače bavi pružanjem usluga servisiranja određene vrste proizvoda (ugovorni servis). U jamstvenom roku servisna radionica pruža korisnicima proizvoda usluge servisiranja besplatno. Uobičajeno je da proizvođač opskrbljuje servisnu radionicu rezervnim dijelovima i drugim potrepštinama za svoje proizvode najmanje onoliko godina koliko traje tehnički vijek proizvoda (npr. za osobne automobile najmanje 10 godina od dana proizvodnje).
4. U športu (badminton, odbojka, stolni tenis, tenis), početni udarac.
