sidro (srednjogrč. σίδεφο/ν/ < grč. σίδηρος: željezo).
1. U pomorstvu → brodsko sidro
2. U građevinarstvu, građevni element kojim se između dvaju konstruktivnih dijelova ostvaruje veza otporna na vlak (čupanje). Takvo je i geotehničko sidro, tj. čelična šipka, cijev ili uvijeni struk struna, ugrađeno u bušotinu u tlu koja se potom puni cementnim mortom radi prianjanja sidra i okolnoga tla. Tim se sidrima uz iskopano tlo pričvršćuju (sidre) potporni zidovi, dijafragme građev. jama, tunelske obloge i dr. kako ih bočni pritisak tla ne bi urušio.
