sirsko pismo

ilustracija
SIRSKO PISMO – 1. samostalno slovo; 2. slovo povezano s prethodnim; 3. slovo povezano s idućim; 4. slovo povezano i s prethodnim i s idućim; 5. (u posljednjem stupcu desno: glasovna vrijednost) slova bet, gomal, dolat, kof, pe i taw mogu imati ili okluzivan ili frikativan izgovor. U transliteraciji se ne uzima u obzir povijesna kvantiteta vokala. Varijante imena slova navode se među zagradama.

sirsko pismo (kadšto i sirijsko pismo), pismo koje se razvilo iz starog aramejskog i kurzivnoga palmirskog pisma. Njime su se služili sirski kršćani te je na njem ostala sačuvana bogata kršć. literatura. Najstarije sirsko pismo razvilo se u I. st., a naziva se estrangelo. Nekoliko stoljeća poslije došlo je do podjele sirskoga pisma na dva tipa. Prvi je zapadni, linearni tip pod nazivom jakobitsko ili serto pismo, kojemu su vokali nastali po uzoru na grčko pismo. Drugi, istočni tip karakterizira vokalna punktacija, a ime mu je nestorijansko pismo. Iz prvoga tipa razvilo se u VI. st. melkitsko ili sirsko-palestinsko pismo te jezidsko, koje se koristilo u Kurdistanu. Iz drugoga tipa, tj. nestorijanskoga pisma razvila su se dva pisma: karšuni i manihejsko pismo. Daljnji razvoj pisma temeljio se na manihejskom pismu, iz kojega se najprije razvilo sogdijansko, a potom ujgursko, mongolsko i kalmičko pismo.

sirsko pismo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56239>.