struka(e):
ilustracija
SITULA, etrurska, 500. do 475. pr. Kr., Bologna, Museo Civico Archeologico

situla (lat.: posuda), u arheologiji, naziv za posudu, najčešće metalnu u obliku vjedra s poklopcem. Pojavila se već u kretskoj kulturi (Hagia Triada), ali je u široku uporabu ušla na prijelazu iz X. u IX. st. pr. Kr. u etrurskoj kulturi, odakle se širila prema Padskoj nizini i istočnoalpskomu prostoru. Osobito su česte bile situle u halštatskoj kulturi srednje Europe i sjeverne Italije, u funkciji držanja vina za ceremonijalne i gozbene svečanosti. Najstariji primjerci nisu ukrašeni, a poslije se na njima pojavljuju bogati figuralni ukrasi izrađeni tehnikom iskucavanja (tzv. situlska umjetnost). Površina situle podijeljena je u jednu ili više vodoravnih zona s figuralnim frizom prizora iz svakidašnjega života: ratnici, hrvači, svečane povorke s kolima, gozbe, životinje i dr. Najljepši su primjerci pronađeni u Italiji (Bologna, Este, Sanzeno), Austriji (Hallstatt, Kuffarn, Klein-Klein), Sloveniji (Vače, Novo mesto, Magdalenska gora) te u Hrvatskoj (Nezakcij).

Citiranje:

situla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/situla>.