STRUKE:

skald

skald (islandski skáld, norveški i švedski skald < staronordijski skáld: pjesnik), srednjovjekovni skandinavski pjesnik. Najranije značenje pojma skald odnosilo se na pjesnika pjesama rugalica. U srednjem vijeku u Norveškoj se i na Islandu naziv koristio u širem značenju i označivao je sve pjesnike koji su pisali vezanim stihom, bez obzira na to je li se radilo o narodnom prigodnom pjesništvu u obliku kratkih pjesama (lausarvísur) ili o umjetničkim pjesmama pohvalnicama putujućih dvorskih pjesnika, tj. skalda u užem smislu. U IX. i X. st. poznati su još norveški skaldi, dok su u kasnijim stoljećima svi danski i norveški dvorski pjesnici bili Islanđani. Poimence je poznato oko 240 skalda, među kojima je bilo i nekoliko žena. Bili su vrlo cijenjeni na dvorovima skandinavskih i engleskih kraljeva, te omiljeni na Islandu, gdje su o mnogima napisane sage i priče (npr. Saga o Gunnlaugu, Saga o Kormaku, Saga o Egillu). Skaldsko se pjesništvo odlikuje strogim oblicima i čestom uporabom metafora (→ kenning) i metonimija (heiti). Većina su pjesama pohvalnice posvećene vladaru, ali ima ih i s biblijskim sadržajima. Javljaju se i teme ljubavi, slave, elegijskih sjećanja i vlastitih iskustava, ali i poruga i pošalica. Najpoznatiji i najčešći metar pjesme pohvalnice kralju ili knezu (drápa) vrlo je složeni »dvorski stih« u kojem se javljaju aliteracija, unutarnja rima te strogi broj slogova u stihu koji se pravilno povezuju u kiticu od osam stihova (→ dróttkvætt).

skald. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56369>.