Banićević, Jakov

ilustracija
BANIĆEVIĆ, Jakov

Banićević, Jakov (Banisius, Baničević, Banić), hrvatski humanist i diplomat (Žrnovo na Korčuli, 15. X. 1466Trento, Italija, 19. XI. 1532). Filozofiju i teologiju studirao u Bologni i Padovi, gdje je postigao doktorat obaju prava. Od 1493. u diplomaciji, najprije u službi careva Maksimilijana I. i Karla V., potom od 1501. do 1515. u službi kardinala Rajmunda Peraudija u Njemačkoj i na carskom dvoru. Sudjelovao na saborima u Augsburgu 1510. i Wormsu 1515. God. 1513. dobio od cara Maksimilijana I. plemstvo s grbom, a 1518. u službi je pape Lava X., koji ga je imenovao hvarskim biskupom, ali tu čast nije prihvatio. Od 1520. sudjelovao u izradbi teza Wormskog edikta protiv M. Luthera 1521., u diplomatskoj misiji u Milanu 1523–27. zauzimao se za povratak obitelji Sforza. Pokopan u trentskoj katedrali.

Banićević, Jakov. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5705>.