Sørensen [sœ'rnsən], Villy, danski književnik i filozof (Kopenhagen, 13. I. 1929 – Kopenhagen, 16. XII. 2001). Studirao filozofiju i psihologiju u Danskoj i Švicarskoj. Suuređivao je književni časopis Vindrosen (1959–63); bio je član danske Akademije i jedan od najistaknutijih intelektualaca svojega doba i odigrao važnu ulogu u danskom kulturnom životu. Pripadao je danskom književnom pokretu novog modernizma: pisao je o kulturnom raskolu u društvu i o raspolovljenosti pojedinca između intelekta i osjećaja. Pisao je na potpuno nov način, koristeći poetiku apsurda i fantastike, čime je znatno utjecao na pisce svojega naraštaja. Stajališta je oblikovao u filozofskim raspravama, kritičkim esejima i književnim djelima. Najpoznatije su mu zbirke pripovijedaka Čudne priče (Sære historier, 1953), Neopasne priče (Ufarlige historier, 1955), Skrbničke pripovijetke (Formynderfortællinger, 1964), s motivima iz Biblije, i Ragnarok (1982), legenda, balada, povijesti i dr. Autor je nekoliko knjiga kritičkih eseja (Pjesnici i demoni – Digtere og dæmoner, 1959; Niti-niti – Hverken-Eller, 1961; Isus i Krist – Jesus og Kristus, 1992., i dr.).
