South Dakota

South Dakota [sạuϑ dəkọu'tə] (Južna Dakota), savezna država na sjeveru srednjeg dijela SAD-a; obuhvaća 199 730 km² s 814 180 st. (2010; bijelci 85,9%, Indijanci 8,8%). Ubraja se u najrjeđe naseljene američke savezne države (4,1 st./km²). Na zapadu obuhvaća gorje Black Hills (2207 m); ostalo je valovita prerija, kroz koju teku rijeke White River, Cheyenne, Missouri. Na podnožju Black Hillsa pruža se neplodna aridna visoravan bez vegetacijskoga pokrova, građena od krednih i tercijarnih naslaga (→ badlands). Klima je izrazito kontinentalna. South Dakota tradicionalno je poljoprivredna država. Područje istočno od Missourija gušće je naseljeno i pretežno ratarsko područje, dok u slabije naseljenom zapadnom dijelu prevladava stočarstvo. South Dakota ubraja se u prvih 10 američkih država po broju goveda i svinja; pčelarstvo. Uzgajaju se žitarice i industrijske biljke (osobito lan i suncokret); među vodećim je državama u proizvodnji prosa, zobi, pšenice, riže, kukuruza i soje. U rudarstvu se izdvaja zlato; ležišta zlatonosne rude (Black Hills) među najbogatijima u SAD-u, prestala su se iskorištavati 2001. Jaka prehrambena industrija (mesne konzerve, mliječni proizvodi); metalna, drvna, elektrotehnička, elektronička i grafička industrija. Glavni je grad Pierre (13 646 st., 2010), a najveći Sioux Falls (153 888 st.) koji je i najveća zračna luka. – Prije dolaska Europljana (istraživača, lovaca i trgovaca) u South Dakoti živjela su različita indijanska plemena. Od šest indijanskih, pretežito nomadskih plemena koja su ondje živjela u doba dolaska Europljana, poljodjelstvom su se najviše bavili Cheyenni i Siouxi ili Dakote, po kojima je država i dobila ime. Uz rijeku Mississippi poljodjelstvom su se bavili i Arikari koji su stalno ratovali s mnogobrojnim plemenima nomadskih i ratničkih Siouxa. Posjedom francuskog kralja proglasio ju je 1682. francuski istraživač R. R. C. de La Salle, a daljnji prodor Francuza uslijedio je tek 1743., kada je Pierre de La Vérendrye sa svojom ekspedicijom pokušavao pronaći vodeni put do Tihog oceana. Španjolskim posjedom postala je 1762., a već iduće godine Pariškim mirom pripala je Velikoj Britaniji. Krajem stoljeća Francuzi Jacques d’Église (1790) i Jean-Baptiste Trudeau (1794) bili su među prvim lovcima na Missouriju. South Dakota ponovno je bila u vlasti Francuske 1800–03., kada je, kao dio francuske Louisiane, bila prodana SAD-u (Louisiana Purchase). Bila je dio različitih teritorija 1803–61., kada je od North i South Dakote bio uspostavljen jedinstveni Teritorij Dakota, kojemu su pripadali i veći dijelovi Wyominga i Montane. Na današnje granice obiju Dakota (North i South) Teritorij je sveden 1868. Sa svojom ekspedicijom prokrstarili su ju 1804. američki istraživači M. Lewis i W. Clark. Prvo stalno naselje bijelaca u South Dakoti bila je trgovačka postaja Josepha La Framboisea (osnovana 1817), poslije nazvana Fort Pierre. Početak plovidbe parobroda Missourijem (1831) otvorio je veliki lov na divljač zbog unosne trgovine krznom. Odnosi s indijanskim plemenima bili su određeni ugovorima federalne vlade s Indijancima, koji su 1851. bili prisiljeni Sjedinjenim Državama prepustiti zemlju istočno od rijeke Big Sioux. God. 1859. američke federalne vlasti prisilile su Indijance da dopuste naseljivanje bijelaca na području između rijekâ Big Sioux i Missouri. Podignuta su nova naselja Bon Homme, Yankton i Vermillion. Za Američkoga građanskog rata (1861–65) na Teritoriju Dakote izbio je 1862. veliki ustanak Santee Siouxa, ugušen tek 1865. Ubrzo zatim pobunili su se i Oglala Siouxi pod vodstvom svojega poglavice Crvenog Oblaka (1866–68); povod njihovoj buni bila je gradnja cestâ koje su prema zapadu prolazile kroz indijanska područja. Naglu imigraciju izazvalo je otkriće zlata kraj Black Hillsa 1874. Otpor prodoru bijelaca pružili su Siouxi 1876. kada su se predvođeni poglavicom Bijesnim Konjem sukobili s postrojbama američkoga generala G. Crooka u tzv. Bitki vitkih stražnjica. U jesen iste godine oni su mirovnim ugovorom morali bijelcima prepustiti područje Black Hillsa. Pošto je na ustavnim konvencijama Teritorija Dakote 1883. i 1885. prevladala težnja za diobom Teritorija, ta je ideja ostvarena 1889. kada su u Uniju kao zasebne države primljene dvije Dakote: Sjeverna (North) i Južna (South). South Dakota postala je 40. državom Unije. Isprva su veći dio njezine površine obuhvaćali indijanski rezervati. Otvaranje njihovih granica doseljivanju američkih kolonista bilo je uzrok mnogobrojnih i velikih indijanskih ratova s federalnim vlastima, od kojih je posljednji završio 1890. pokoljem Indijanaca u bitki na Wounded Knee Creeku.

South Dakota. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 29.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57277>.