Spaak [spa:k], Paul Henri, belgijski političar (Schaerbeek, 25. I. 1899 – Braine-l’Alleud kraj Bruxellesa, 31. VII. 1972). Tijekom studija prava na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu postao je član Belgijske radničke stranke (1920). Prvi je put u parlament bio izabran 1932., a bio je i ministar prometa (1935–36) te vanjskih poslova (1936–38., 1939–45., 1946–49., 1954–58. i 1961–66). Za II. svjetskog rata bio je član vlade u egzilu. Tri je puta bio premijer (1938–39., 1946. i 1947–49). Jedan je od najzaslužnijih za stvaranje carinske unije Beneluxa. Bio je izabran za prvoga predsjednika Savjetodavne skupštine Vijeća Europe (1946), a predsjedao je 1952–53 i Zajedničkom skupštinom Europske zajednice za ugljen i čelik (danas Europski parlament). Na sastanku u Messini 1955. bio je imenovan predsjednikom odbora za pripremu izvještaja o stvaranju zajedničkoga europskog tržišta. Taj je izvještaj (tzv. Spaakov izvještaj) doveo do potpisivanja Rimskih ugovora i osnutka Europske ekonomske zajednice. Predsjedao je i prvim sazivom Opće skupštine UN-a 1945., a 1957–61. bio je glavni tajnik Sjevernoatlantskoga saveza.
