specijalizacija, u društv. znanostima, procesi usitnjavanja širih znanja ili vještina na sve uža područja, zadatke ili zahvate, što pridonosi općem usavršavanju i učinkovitomu funkcioniranju organizacija, institucija ili društva u cjelini. Specijalizacija je usko povezana s društvenom → podjelom rada, u kojoj se očituju procesi usitnjavanja radnih funkcija i zadataka, što rezultira većom učinkovitošću, ali i većom kompleksnošću i međuovisnošću dijelova o sustavu. Specijalizacija rada ne zahvaća samo razinu jednostavnih fiz. operacija već i složenije poslove. Nalazi se i u radu srednjih službenika, stručnjaka i vrhunskih stručnjaka, a do nje dolazi sve više i na vrhu obrazovne piramide. Usko je povezana s razvojem znanosti i obrazovanja. Za funkcioniranje u kompleksnim društvima temeljenima na znanju pojedincu je potrebno sve dugotrajnije i opsežnije obrazovanje. Specijalizacija ne karakterizira samo tehn. razinu radnoga procesa već i globalna društva. Pojam diferencijacije društva znači da se pojedini dijelovi društva specijaliziraju za obavljanje određenih funkcija. U ekon. sferi postoji opća specijalizacija usmjerena na specijalizaciju različitih proizvoda, trgovinu, distribuciju i sl. Taj opći trend specijalizacije prožima sve sfere društva pa tako veća kompleksnost društava zahtijeva povratno veću specijaliziranost. Tako nastaju i nova, diferenciranija uslužna zanimanja, npr. financijski savjetnici, osobni treneri, savjetnici za provođenje slobodnoga vremena i dr. Globalizacija se često interpretira i kao proces širenja svj. trgovine, u kojem pojedine zemlje svoju trgovinu temelje na komparativnim prednostima, odn. specijaliziraju se za onaj rad koji najbolje obavljaju. Taj je proces, međutim, širi od same trgovine jer globalizacija u širem smislu, kao slobodni protok kapitala, ideja i ljudi, omogućuje specijalizaciju država, regija, gradova i pokrajina za one aktivnosti za koje imaju komparativne prednosti.
