Srijemska biskupija (lat. Dioecesis Sirmiensis), nekadašnja metropolija na prostoru rimske provincije Donje Panonije. Prva sigurna povijesna vrela o kršćanskoj biskupiji u Sirmiumu (Sirmij, danas Srijemska Mitrovica) potječu za Dioklecijanovih progona kršćana (304–305. god.); ta činjenica pretpostavlja opstanak kršćanstva u Sirmiju i Panoniji najkasnije u drugoj polovici III. st. Ubrzo nakon Milanskoga edikta (313. god.) Sirmij je postao metropolija s biskupijama u Cibalama (Vinkovci), Mursi (Osijek), Bassiani (Petrovci), Singidunumu (Beograd), Sisciji (Sisak), Poetoviju (Ptuj), Emoni (Ljubljana) i dr. Prema predaji, prvi srijemski biskup bio je Epenet, učenik apostola Petra, a drugi Andronik, učenik apostola Pavla. Posebno su poznati srijemski mučenici na čelu sa sv. Dimitrijem (Mitrom, po kojem je poslije nazvan grad – Mitrovica). Ondje je Arije kao prognanik ukorijenio svoj nauk (→ arijanizam) te je sirmijski biskup bio među istaknutim arijevcima. Nakon propasti Sirmija, njegovo crkveno područje preuzeli su Solun i Akvileja. Poslije je u više navrata sirmijska biskupija bila oživljavana; 1773. bila je sjedinjena s Bosanskom biskupijom; a 2008. papa Benedikt XVI. ponovno ju je uspostavio. Srijemska biskupija sufragan je Đakovačko-osječke nadbiskupije.
