Staiger, Emil

Staiger [štại'gəɹ], Emil, švicarski književni kritičar i teoretičar (Kreuzlingen, 8. II. 1908Horgen, 28. IV. 1987). Sveučilišni profesor u Zürichu, najpoznatiji predstavnik kritike primjerene djelu (imanentne kritike). Svoju interpretativnu metodu proučavanja književnosti Staiger je suprotstavio metodskomu biografizmu i psihologizmu neprimjerenomu umjetničkoj književnosti, smatrajući da čitateljski neposredni osjećaj i procjena pri prvom susretu s djelom (Wertantwort) treba biti temelj znanstvenog bavljenja književnošću, svrha kojega je »pojmiti ono što nas se doima«. Za razliku od obična čitatelja, koji s njime dijeli Wertantwort, stručnjak mora znati tu reakciju i njezino očitovanje u stilističkim pojedinostima umjetničkog teksta argumentirati opisom strukturirane cjeline. Staiger je naglašavao da je proučavanje jezično-stilističkih pojedinosti jednakovrijedno proučavanju tematsko-idejnoga sloja djela. Umjetničko djelo može po njem imati više različitih jednakovaljanih interpretacija, što pak, po mišljenju kritičara te metode, koncepciji interpretacije oduzima opću objektivnoznanstvenu vrijednost. Glavna djela: Vrijeme kao pjesnikova snaga imaginacije (Die Zeit als Einbildungskraft des Dichters, 1939), Temeljni pojmovi poetike (Grundbegriffe der Poetik, 1946), Umijeće interpretacije (Die Kunst der Interpretation, 1955).

Staiger, Emil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57704>.