stand-by aranžman [stæ'ndbai ~] (prema engl. stand-by: uporište, oslonac), sporazum kojim Međunarodni monetarni fond (MMF) odobrava zajmove državama članicama. Sustav je oblikovan 1952., a preko njega članica može koristiti financ. sredstva do određenog iznosa kako bi prevladala kratkoročne ciklične probleme u platnoj bilanci. Zajam ne ulazi u iznos prava vučenja, koje svaka država članica ima prema MMF-u. Sredstva se u pravilu stavljaju na raspolaganje na tromjesečnoj razini, pri čem je uvjet za stvarno dobivanje sredstava ispunjavanje precizno definiranih kriterija. Oni su povezani s potrebom strukturalnih prilagodbi, a uključuju potrebu smanjenja soc. troškova, liberalizaciju trgovine, borbu protiv korupcije, privatizaciju javnih tvrtki i niz drugih mjera. Ti kriteriji omogućavaju i državi članici i MMF-u procjenu napretka u implementaciji dogovorenih politika i mogu signalizirati potrebu za dodatnim korektivnim mjerama. Stand-by aranžmani u pravilu se potpisuju na razdoblje od 1 do 2 god., a vrijeme otplate zajma kreće se od 2 do 5 god. (ako vanjska pozicija države to omogućava, moguće su i prijevremene otplate).
