Starčević, Mile

Starčević, Mile, hrvatski političar (Žitnik kraj Gospića, 28. IX. 1862Zagreb, 10. III. 1917). Doktorirao je pravo 1889. u Zagrebu, gdje je od 1892. bio odvjetnik. Bio je biran za zastupnika u Hrvatskome saboru 1892–1917. Zauzimao se za prihvaćanje programa Stranke prava iz 1894., kojim je ona pristajala na rješavanje hrvatskoga pitanja unutar Habsburške Monarhije. Zbog unutarstranačkoga sukoba, zajedno sa svojim stricem A. Starčevićem, J. Frankom i E. Kumičićem, istupio je iz Stranke prava i 1895. osnovao Čistu stranku prava. Pošto je 1908. došlo do raskola unutar te stranke, osnovao je Starčevićevu hrvatsku stranku prava (njezini su pripadnici po njem nazvani »milinovci«), koja se zauzimala za povratak izvornomu pravaštvu, tj. politici potpune neovisnosti Hrvatske. Iste je godine pokrenuo list Hrvatska sloboda, kojega je bio glavni urednik. Nakon smrti J. Franka, bio je izabran za predsjednika svepravaške organizacije za hrvatske zemlje i BiH. God. 1912. njegova je stranka istupila s programom trijalizma i sklopila sporazum s Hrvatsko-srpskom koalicijom. Iste se godine formalno povezala sa slovenskim klerikalcima u Hrvatsko-slovensku stranku prava. Pošto je 1913. došlo do rascjepa unutar svepravaške organizacije, za I. svjetskog rata prestao je sudjelovati u stranačkom životu.

Starčević, Mile. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57833>.