starocrkvenoslavenski kanon

starocrkvenoslavenski kanon, korpus tekstova napisanih na starocrkvenoslavenskom jeziku potkraj X. i u XI. st. za koje se drži da dobro zrcale jezik izgubljenih prvih ćirilometodskih tekstova iz IX. st. i prema kojima se pišu gramatike starocrkvenoslavenskoga. Iako su pisani klasičnim oblikom toga jezika, u svakom od njih ima i pokoja osobina narodnih slavenskih idioma po kojoj se kadšto može prepoznati gdje su (pre)pisani. Tekstovi su od reda crkvenoga karaktera i pisani su oblom (bugarsko-makedonskom) glagoljicom i ćirilicom. Glagoljicom su napisani Kijevski listići, Assemanijev evanđelistar, Zografsko evanđelje, Marijinsko evanđelje, Kločev glagoljaš, Bojanski palimpsest i neki manji fragmenti, a ćirilicom Savina knjiga (aprakos), Suprasaljski zbornik i nekoliko manjih fragmenata.

starocrkvenoslavenski kanon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57857>.