Stiernhielm [šæ:'ṇ·jεlm], Georg (pravo ime Jöran Olofsson, zvan i Georgius Olai i Göran Lilia), švedski pjesnik i znanstvenik (Vika, Dalarna, 7. VIII. 1598 – Stockholm, 22. IV. 1672). Studirao u Uppsali te na nekoliko njemačkih sveučilišta. U Švedsku se vratio 1626; bio je tajnik švedske vojske u Pruskoj (1628); obavljao je različite državne i dvorske poslove; postao je član Kraljevskoga društva u Londonu (1669). – Smatra se »ocem švedskoga pjesništva« te pravom renesansnom osobnošću sa širokim poljem interesa (pravo, povijest, filozofija, filologija, matematika, prirodne znanosti itd.). Pisao je na švedskom, francuskom, latinskom i njemačkome jeziku. Sa svojih je mnogobrojnih europskih putovanja Šveđanima donosio nove izume (npr. mikroskop) te širio nove ideje humanizma i renesanse. Zagovarao je tada popularne teorije o gotskom podrijetlu Šveđana (gotizam): proučavao je gotske korijene švedskoga jezika, što je pridonijelo arhaičnomu jeziku njegovih pjesama. Pjesništvo je obogatio novim formama, među ostalim i manirističkima. Pisao je eulogije kraljici Kristini, druge raznovrsne pjesme te preradbe francuskih libreta (npr. Zarobljeni Kupido – Then fångna Kupido, 1649; Trijumf Parnasa – Parnassus Triumphans, 1651). Koristio se antičkom pjesničkom metrikom (jampski i trohejski dimetri, pentametri, sapfička strofa itd.), označivši time prekretnicu u švedskoj versifikaciji. Njegovim se remek-djelom smatra didaktični ep Heraklo (Hercules, 1658), koji spaja alegorijsku strukturu i moralizatorski svjetonazor s antičkom temom i metrom (heksametar) te manirističkim izričajem. To je djelo znatno utjecalo na švedske pjesnike (J. H. Kellgren, E. Tegnér, A. V. Rydberg i P. Lagerkvist). Njegove su pjesme sakupljene u zbirku Švedske muze (Musae suethizantes, 1668).
