Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj, vladao od 1461. do 1463 (?, prva pol. XV. st. – Jajce, 1463). Nezakoniti sin Stjepana Tomaša i Vojače. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila od Osmanlija, 1461. zatražio je pomoć od pape. Pošto se okrunio krunom koju mu je poslao papa, priznao je 1462. vrhovnu vlast Ugarske i odbio plaćanje danka sultanu, nadajući se pomoći Zapada. Na početku 1463. obratio se Mlečanima, upozoravajući ih da Osmanlije namjeravaju te iste godine zauzeti cijelu Bosnu i Hercegovinu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. Pošto nije dobio nikakvu pomoć, 1463. velika je osmanlijska vojska pod vodstvom sultana Mehmeda II. napala Bosnu, a prva bosanska tvrđava koja im je 20. V. pala u ruke bio je stari kraljevski grad Bobovac. Ne naišavši na organizirani otpor, Osmanlije su stigli do Ključa, gdje im se Stjepan Tomašević predao, uz obećanje da će mu poštedjeti život. Unatoč tomu, ubrzo je bio smaknut u Jajcu. Njegova žena Mara (Jelena, Margarita), kći srpskog despota Lazara Brankovića, spasila se bijegom te neko vrijeme živjela u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i Istri, kasnije u Ugarskoj.
