STRUKE:

stres

stres (engl. stress: napor, napetost, pritisak), naziv kojim se označavaju: a) reakcija organizma na štetne agense iz okoline (stresori), što djeluju na strukturu ili funkciju organizma; b) učinci i posljedice djelovanja stresora na organizam. Stresori mogu biti fizički (prevelika vrućina ili hladnoća, bol, prirodne katastrofe, prometne nesreće), socijalni (ekonomske krize, ratovi, siromaštvo) i psihološki (neuspjesi ili sukobi na radnome mjestu, poremećeni odnosi u obitelji, teška bolest, smrt bliske osobe). Ovisno o reakcijama koje izaziva razlikuje se: fiziološki stres (reakcija organizma na štetne podražaje), sociološki stres (reakcija neke društvene zajednice ili organizacije na pritiske ili podražaje kojima je izložena) i psihološki stres (štetna transakcija između pojedinca i određenoga svojstva okoline, koja uključuje i podražaj i reakciju; njegov nastanak uvjetovan je procjenom pojedinca, koja određuje hoće li neki podražaj ili situacija izazvati stres). O postojanju stresa zaključuje se na temelju pokazatelja, koji mogu biti fiziološki, doživljajni (npr. neugodna čuvstva straha, ljutnje, bespomoćnosti) ili ponašajni (npr. promjene u učinkovitosti rješavanja problema). Fiziološki je pokazatelj stresa aktivacija hipotalamusa, koja dovodi i do aktivacije simpatičkoga sustava (simpatikusa) te povećanog izlučivanja glukokortikoida. Pri iznenadnom djelovanju stresora, aktivacija simpatikusa priprema tijelo za snažnu fizičku aktivnost. Takva se reakcija organizma naziva »reakcijom borbe ili bijega«, a njezine su značajke ubrzanje srčane frekvencije, povišenje arterijskoga tlaka, usmjeravanje krvi iz crijeva i drugih organa u mišiće, povećanje koncentracije glukoze i masnoća u krvi te oslobađanje adrenalina iz srži nadbubrežnih žlijezda. Kada stresori djeluju dugotrajno, hipotalamus potiče oslobađanje adrenokortikotropnoga hormona (ACTH) iz adenohipofize, koji uzrokuje oslobađanje kortizola i drugih glukokortikoida iz kore nadbubrežnih žlijezda. Kortizol povećava razinu glukoze u krvi i potiče iskorištavanje masti i bjelančevina za energijske potrebe tkiva, pa mozak (prehrana kojega ovisi isključivo o koncentraciji glukoze u krvi) u stresnim stanjima može normalno funkcionirati. Stresne reakcije ovise o mehanizmima prilagodbe kojima se pojedinac koristi kako bi održao ili ponovno uspostavio stanje ravnoteže. Te se reakcije mogu svesti na tri osnovna oblika: a) toleriranje stresa; b) kontroliranje stresa, tj. djelovanje na stresor i/ili simptome stresa; c) rezignaciju, tj. odustajanje od pokušaja da se stresna situacija svlada. Ako se osoba uspješno nosi sa stresom, njegove posljedice mogu posve izostati, ili čak biti pozitivne (npr. povećana otpornost u budućim stresnim situacijama). Neuspješno suočavanje sa stresom, osobito ako je riječ o intenzivnom i dugotrajnom djelovanju stresora, može prouzročiti mnogobrojne negativne učinke, od neprilagođenoga ponašanja do psihičkih ili tjelesnih poremećaja i bolesti (povišenje krvnoga tlaka, srčane bolesti, vrijedovi u probavnom sustavu, slabljenje imunosnoga sustava). Naposljetku dolazi do potpune iscrpljenosti i zatajivanja pojedinih organskih sustava, što može uzrokovati smrt. Reakciju organizma na štetne čimbenike prvi je opisao kanadski fiziolog Hans Selye polovicom XX. st. te ju je nazvao općim adaptacijskim sindromom.

stres. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58387>.