Strmac, Zvonimir (Zvonko), hrvatski glumac (Beč, 11. X. 1918 – Zagreb, 30. III. 1996). Glumačku izobrazbu stekao na dvogodišnjem tečaju Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca u Zagrebu. Debitirao je 1945. u Narodnom kazalištu August Cesarec u Varaždinu kao Gregorić (M. Bogović, Matija Gubec), potom je prešao u Narodno kazalište u Splitu (1947–50) i zagrebačku Komediju (1950–51), a 1951. postao je članom zagrebačkoga HNK-a. Istaknuo se interpretacijama niza karakternih i komičnih uloga iz stranog i domaćega repertoara, među kojima se izdvajaju: Hlestakov (N. V. Gogolj, Revizor), Raspljujev (Aleksandr Vasiljevič Suhovo-Kobilin, Svadba Krečinskog), Sin (T. Williams, Staklena menažerija), Graziano (W. Shakespeare, Mletački trgovac), Poliks (M. Matković, Heraklo), Lenbach i Fabriczy (M. Krleža, U agoniji i Gospoda Glembajevi), Imotski kadija (M. Ogrizović, Hasanaginica). Veliku popularnost stekao je nastupima na televiziji i radiju.
