stuba, građevni element kojim se u zgradama i vanjskim prostorima hodom svladava visinska razlika između podnih ploha. Sastoji se od vodoravne plohe (gazište) i uspravne ili nagnute plohe (čelo). Širina gazišta i visina čela stoje u iskustveno određenom omjeru, tako da je zbroj širine gazišta i dvostruke visine čela jednak duljini jednoga koraka (63 cm). Izmjere ovise i o mjestu, karakteru i arhitektonici prostora za koji se stube izvode, pa se reprezentativne stube rade znatno blažima, a tavanske ili brodske izrazito strmima. Najčešća je visina stube 15 cm, a poželjna je i manja, jer se pri penjanju višim stubama brzo javlja umor. U otvorenim vanjskim prostorima mjerilo i odnosi razmjera drugačiji su, pa je njihova preporučljiva širina oko 40 cm, a visina 13 cm. Stube mogu biti zatvorene u posebnom prostoru (stubište), ili su slobodne. Neprekinut niz stuba čini stubišni krak, a između krakova su odmorišta (podesti). Prema broju krakova koji svladavaju visinsku razliku jednoga kata, stube su jednokrake, dvokrake ili višekrake. Krakovi mogu biti ravni, zavojiti i lomljeni. Stube se izvode od prirodnoga ili umjetnoga kamena, armiranoga betona, čelika ili drva, a po načinu ugradbe mogu biti konzolne (jednostrano upete u zidu ili gredi) i poduprte (izravno pothvaćene na dva ili više mjesta). Ovisno o namjeni prostora, građevni propisi određuju smještaj i izmjere stuba, njihovo osvjetljenje i vatrosigurnost.
U razvoju arhitekture stube su oduvijek, uz osnovnu namjenu, bile i vrlo izražajno sredstvo koje harmonično sjedinjuje svrhovitost s ljepotom. U arhitekturi antike nije se poklanjala osobita pozornost zatvorenim stubama unutar zgrade, ali se izgradnja prilaznih stuba zgradi razvila do izrazite monumentalnosti. U srednjovj. arhitekturi Zapada stube su bile zatvorene u kule i tornjeve, pa su se često gradile zavojita oblika. Tek je u renesansi, kod izgradnje palača i javnih objekata, stubištima dano važno mjesto u arhitektonskom oblikovanju; ona su postala prostrana, višekraka i bogato dekorirana. To je poslije naglašeno vrhunskim dostignućima baroka (raskošna stubišta u dvorovima i palačama). U modernoj arhitekturi funkcionalna uloga stuba često se zamjenjuje primjenom dizala i pokretnih stuba, a novi materijali i konstrukcije omogućili su njihova slobodnija, prozračnija i elegantnija rješenja.