STRUKE:

sultan

sultan (tur. < arap. sulṭān: moćan čovjek, gospodar), naslov nekih islamskih vladara. Prvi se put javlja u arapskim spomenicima IX. st. uz ime kalifâ i njihovih dostojanstvenika. Nakon slabljenja kalifske vlasti nosili su ga neki vladari srednjoazijskih feudalnih država (npr. Gaznavidi početkom XI. st.). Naslov sultana prvi je nosio (od 1002. godine) turkijski vladar Mahmud od Gaznija (vladao 997/978–1030) u središnjoj Aziji. Abasidski kalif službeno je dao taj naslov seldžučkomu vladaru Togrulu 1055. Od tada su ga nosili Seldžuci i on je značio najvišega, neovisnoga monarha nasuprot nižim feudalcima, ovisnim vladarima pokrajina. U XII. st. tako su se zvali vladari u Horezmu, a u XIII. st. mamelučki upravitelji Egipta. Kada su se Turci Osmanlije oslobodili vrhovne seldžučke vlasti, Osman I. uzeo je (1299) naslov sultana, želeći time naglasiti svoju neovisnost. Kairski je kalif potvrdio taj naziv Muratu I., trećemu vladaru rastućeg Osmanskoga Carstva (1383). Od tada je to bio najveći službeni naslov osmanskih vladara uz »padišah« i »hakan«, zapravo po istočnjačkom običaju u proširenom obliku sultanus-salatin (arap. Sulṭān as-Salāṭīn) ili »vladar nad vladarima«, koji bi odgovarao zapadnoeuropskomu naslovu »car«. Ti naslovi preživjeli su do 1922., kada je u Turskoj bila ukinuta monarhija. Osmanska dinastička tradicija sultanom je nazivala i prinčeve i princeze koji su bili u bliskom srodstvu s vladarom, pa i njihove supruge (sultana, sultanija). Danas taj naslov nosi nekolicina vladara pojedinih sultanata u Omanu, Malezijskoj Federaciji, Bruneju i dr.

sultan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58730>.