struka(e): povijest, hrvatska

Barčić (Barcich), riječka plemićka obitelj s pridjevkom de Japra. Osnivačem obitelji smatra se pomorac Matija (u. 1613). Obitelj je dala više zaslužnih osoba. U XVII. st. istaknuli su se Matijini sinovi, pomorac Bartol (spominje se oko 1618), od 1613. izabrani gradski vijećnik Nikola, kanonici Franjo (u. 1624) i Matija (u. oko 1642), te Nikolini sinovi, gradski vijećnik Eleuterije (spominje se oko 1659) i gradski sudac Franjo Feliks (spominje se 1676). U XVIII. st. ističu se: hrvatski ljetopisac Bartol Vinko; Antun Vid (1717–97), konzul Dubrovačke Republike (1781–97), koji je sa svojim potomcima 1778. primljen u riječki patricijat; njegov sin Karlo dubrovački je konzul do pada Republike; Karlov sin Josip spominje se kao član riječkoga plemićkog vijeća (1803). U XIX. st. zaslužni su Josipov sin Erazmo st. i njegov sin Erazmo ml. (1862–92), odvjetnik i publicist, istaknuti hrvatski političar u Rijeci, koji je studirao u Beču i Zagrebu te doktorirao u Grazu, surađivao u listovima Hrvatska, Kvarner i Agramer Tagblatt. Obitelj je izumrla smrću Erazma st. (1913).

Citiranje:

Barčić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/barcic>.