supstrat

supstrat (lat. substratum).

1. Podloga, osnova, temelj.

2. U lingvistici, domaći jezik na nekom području što ga je, iz ovih ili onih razloga, istisnuo iz uporabe uvezeni, naknadno doneseni jezik (jezik došljaka: osvajača ili doseljenika); došljaci su djelomično najprije naučili i jezik starosjedilaca, te starosjedioci jezik došljaka (razdoblje dvojezičnosti), a zatim su, kao malobrojniji ili kao društveno manje utjecajni, svoj prvotni jezik napustili i u komunikaciji prihvatili isključivo jezik većinskoga ili pak utjecajnijega stanovništva. Tako je jezike što su ih Rimljani u svojim osvajanjima zatekli na područjima Italije (etrurski, oskički, umbrijski, venetski i dr.), zap. Europe (iberski, galski, ligurski i dr.) te Ilirika, Mezije i Dacije (ilirski, tračko-dački) tijekom stoljeća uspio istisnuti lat. jezik rimskih osvajača i doseljenika. Međutim, i nakon nestanka dotičnih domorodačkih jezika, u uvezenom latinskom koji je preživio očuvao se manji ili veći broj značajki koje se mogu pripisati utjecaju domorodačkih jezika u fonetici, morfologiji, sintaksi i leksiku te u onomastici. Primjerice u Galiji, glasovni razvoj galoromanskih jezika (npr. ozvučenje intervokalnih okluziva -p-, -t-, -k- te -s-) mnogi lingvisti pripisuju utjecaju galskoga supstrata na latinski u razdoblju dvojezičnosti. Kao supstrat hrvatskomu može se uzeti govorni lat. jezik Ilirika i Panonije. Teoriju supstrata razradio je (od 1881. dalje) tal. lingvist G. I. Ascoli nastojeći diversifikaciju govornoga latinskog objasniti supstratnim čimbenicima.

3. U biologiji, hranjiva podloga, hranjivi medij za uzgoj živih stanica ili organizama, poglavito mikroorganizama. U biokemiji, kemijski spoj podvrgnut biokatalitičnoj (enzimski kataliziranoj) pretvorbi. (→ granični supstrat)

supstrat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58859>.