Šarčević, Abdulah

Šarčević, Abdulah, bosanskohercegovački filozof (Stari Majdan kraj Sanskoga Mosta, 27. V. 1929). Diplomirao filozofiju 1952. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te doktorirao 1967. temom Kriza povijesti i suvremenost. Filozofija egzistencije Karla Jaspersa. Bio je redoviti profesor Filozofskoga fakulteta u Skoplju (1954–60), u Sarajevu (od 1960), te Sveučilišta Arizone u Tucsonu (od 1992). Redoviti član bosanskohercegovačke Akademije, glavni urednik filozofske biblioteke Logos. Profesor emeritus Sveučilišta u Sarajevu, dobitnik mnogobrojnih nagrada kao i državne nagrade za životno djelo u BiH 2006. Bavi se temeljnim pitanjima povijesti filozofije, fenomenologijom, metafizikom, suvremenom filozofskom antropologijom, sociologijom kulture, filozofijom jezika i hermeneutikom, etikom, estetikom, napose pitanjima neizrecivoga u govoru, vremena, oprječnostima filozofije koja nije dovršena u sebi samoj. Glavna djela: Slobodno djelo čovjeka kao bit istine u filozofiji (1956), Otuđenje čovjeka i njegov zavičaj. Filozofija Karla Jaspersa (1960), Iskon i smisao (1971), Sfinga Zapada: na putovima izricanja neizrecivog (1972), Kriza svijeta i istina: sudbina vremena i povijesna egzistencija (1974), De homine: mišljenje i moderni mit o čovjeku (1986), Utopija smisla i istina vremena (1988), Iskustvo vremena (1993), Filozofija u moderni (1999), Odvažnost slobode (2001), Istina i sloboda (2004), Filozofija i vrijeme (2009). Objavljeni su mu Odabrani spisi u 8 svezaka (2005).

Šarčević, Abdulah. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59349>.