Šehović, Feđa

ilustracija
ŠEHOVIĆ, Feđa

Šehović, Feđa, hrvatski književnik (Bileća, BiH, 16. III. 1930). Završio studij jugoslavistike (1954) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao nastavnik i novinar te bio direktor Drame splitskoga HNK-a (1965–67). Od 1972. bio je ravnatelj Naučne biblioteke u Dubrovniku, a od 1989. do umirovljenja 1996. voditelj Doma Marina Držića. Kao dramski pisac debitirao je 1959. dramom Raskršća. Zapažene su mu kasnije komedije, lokalnoga kolorita i tema (Kurve, 1974; Katarina Druga, 1984), a lokalnim povijesnim temama humoristički pristupa i u šest romana Dubrovačke tralalogije (Kazin, 1974., objavljen 2007. kao Dubrovački bordel: kazin bez cenzure; Savršeno umorstvo, 1975; Veljun, 1977; De bello ragusino, 1980; Dogon, 1980; Knjiga postanka, 1981). Pozornost je privukao povijesnim romanima koje je 1980-ih tiskao pod pseudonimom Raul Mitrovich; romanima Gorak okus duše (1983), Oslobađanje đavola (1987) i Uvod u tvrđavu (1989) predstavio je, korištenjem postmodernističkih postupaka (nađeni rukopis, fiktivna kronika), povijesni usud kao cikličko ponavljanje, a događaje iz romana kao alegoriju za suvremena zbivanja, čime je, uz N. Fabrija i I. Aralicu, uspostavio tzv. novopovijesni roman. Pod pravim imenom poslije je objavio povijesne romane Svi kapetanovi brodolomi (1992) i obiteljsku sagu Ilijasbegovići: cronica travuniana (2006), koja sadrži romane Ilijas-beg: kapetan trebinjski (1999), Inšallah (2000), Begovina (2001), Dubrovački intermezzo (2001) i Od Mostara do Haaga (2001). Domovinskim ratom potaknuti su ratni roman Četiri vozača u apokalipsi (1994) te feljtonistička knjiga Zla kob zaborava (1992). Ostala djela: Drame, dramoleti, pučke komedije dubrovačke (1969), Vidra (1980), Priče iz Vitaljine (1993), Zločin u samostanu (2005). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2017).

Šehović, Feđa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 17.7.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59419>.