struka(e):
Šerbetić, Berislav
hrvatski arhitekt
Rođen(a): Busovača, BiH, 2. VI. 1935.
Umr(la)o: Zagreb, 15. VIII. 2017.

Šerbetić, Berislav, hrvatski arhitekt (Busovača, BiH, 2. VI. 1935Zagreb, 15. VIII. 2017). Diplomirao 1959. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu (Alfred Albini). Od 1960. zaposlen u arhitektonskome birou »Ostrogović« (od 1963. Centar 51), gdje je u sklopu UN-ova projekta »Južni Jadran« radio na projektu turističkoga naselja Babin kuk u Dubrovniku, koji je 1972–73. razrađivao s Mihajlom Kranjcom u birou Edwarda Durella Stonea u New Yorku. Od 1977. radio kao samostalni projektant u Zavodu za arhitekturu zagrebačkog Arhitektonskoga fakulteta; ondje je od 1993. bio predavač, a od 1996. izvanredni profesor. Na spoju tradicije modernističkoga oblikovanja zagrebačke škole i globalnih arhitektonskih utjecaja projektirao je više zagrebačkih arhitektonskih ostvarenja kojima je obilježio grad poput triju stambenih tornjeva, tzv. Raketa na Vrbiku (1968., s Vjekoslavom Richterom i dr.), kojih su ekspresivni kontrafori nastali pod utjecajem arhitektonskoga brutalizma, te jednoga od važnih gradskih orijentira, kompleksa Cibone (1987., s Marijanom Hržićem i Ivanom Pitešom; savezna nagrada »Borbe« 1988), u kojem je dominantni poslovni toranj i sportsku dvoranu sjedinio s elementima trga i pješačkoga pasaža. Istodobno je izrađivao projekte uređenja središnjih gradskih trgova i okolne pješačke zone, a ističu se Trg Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića, 1978., s Kranjcom i Brankom Silađinom, izvedba 1981–87; Velika nagrada Zagrebačkog salona 1979) i Trg Petra Preradovića (tzv. Cvjetni trg, 1991–95., s Kranjcom), čime je središtu grada dao današnji izgled. Suautor je i reprezentativnog edukacijsko-kongresno-kulturnoga centra Spomen-doma boraca NOR-a u Kumrovcu (1974., s Ivanom Filipčićem; nagrade: »Vladimir Nazor« i republička »Borbe« 1974), u kojem se priklonio regionalizmu i ambijentalnim vrijednostima, monumentalnog arhitektonsko-spomeničkoga kompleksa Spomenika ustanka naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori (1981., s Vojinom Bakićem) te projekta obnove Medvedgrada (1993–94). Gradio je i obiteljske kuće (u Gračanima, 1962., Krapinskim Toplicama, 1976., Korčuli, 1981) te se bavio adaptacijama i uređenjima interijera (Muzej Mimara u Zagrebu, 1985–87., s Kranjcom, Pitešom i Matijom Salajem). Bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba 1973–77. Dobitnik je Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo 2017.

Citiranje:

Šerbetić, Berislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/serbetic-berislav>.