Barković, Josip

Barković, Josip, hrvatski prozaik i pjesnik (Otočac, 16. I. 1918Zagreb, 7. XII. 2011). Učiteljsku školu završio u Gospiću 1940. God. 1943. otišao u partizane te uređivao partizanske listove. Nakon rata djelovao kao glavni urednik kulturnih emisija Radio Zagreba, kulturnih rubrika tjednika Naprijed i Vjesnika te umjetnički direktor Jadran filma. Također je bio glavni urednik časopisa Izvor (1948/49) i Krugovi (1953–57). Tiskao knjigu pjesama Pjesme slobodi (1940), knjigu pripovijedaka za djecu s temama iz rata Četiri slavne godine (1970) te knjigu sjećanja na djetinjstvo Zeleni dječak (1960), naslovljenu kao pripovijetke za očeve i djecu. Za djecu je također napisao romane Sinovi slobode (1948) i Tračak (1973). U proznom pripovijedanju razvijao se od realističkoga kroničarsko-dokumentarnog pripovijedanja u knjigama Iza prve linije (1945), Na rubu noći (1954) i romana Sinovi slobode (1948) do psihološkog realizma u romanima Dolina djetinjstva (1955/56), Vinograd (1978), Droga na seoski način (1980) i Noć na Krbavskom polju (1987). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1980.

Barković, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5971>.