špijunaža (njem. Spionage < franc. espionnage).
1. Potajno prikupljanje važnih vojnih, političkih ili gospodarskih podataka.
2. U pravu, kazneno djelo protiv države koje se sastoji u odavanju podataka stranoj državi ili međunarodnoj organizaciji koji su državna tajna, ili u osnivanju tajne obavještajne službe u korist druge države. U hrvatskom kaznenom zakonodavstvu špijunaža je kazneno djelo protiv RH, a čini ga onaj tko: a) državnu tajnu koja mu je povjerena ili do koje je došao na protupravan način učini dostupnom stranoj državi, stranoj organizaciji ili osobi koja za njih radi; b) prikuplja podatke, predmete, isprave ili saznanja koja su državna tajna kako bi ih učinio dostupnima stranoj državi ili organizaciji; c) za stranu državu ili organizaciju organizira tajnu obavještajnu službu na području RH, stupi u stranu obavještajnu službu ili joj pomaže u radu. Objekt špijunaže je državna tajna, to je podatak koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnoga tijela donesenim na temelju zakona određen državnom tajnom i otkrivanjem kojega bi nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes RH. Špijunaža je kazneno djelo slično kaznenomu djelu odavanja državne tajne, od kojega se razlikuje elementom inozemnosti (veza sa stranom državom). Budući da se špijunaža u većini država smatra političkim kaznenim djelom, zahtjev za izručenjem špijuna može biti odbijen ili izručenje biti podvrgnuto ograničenjima. Špijunažu kao tipično protudržavno kazneno djelo treba razlikovati od tzv. industrijske špijunaže, kod koje se povrjeđuje intelektualno vlasništvo.
