struka(e):
Švob, Držislav
hrvatski povjesničar
Rođen(a): Karlovac, 5. V. 1907.
Umr(la)o: Lepoglava, IV. 1945.

Švob, Držislav, hrvatski povjesničar (Karlovac, 5. V. 1907Lepoglava, IV. 1945). Od 1926. do 1930. studirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1933. doktorirao temom Komes Domald. Iste se godine zaposlio kao kustos u Hrvatskome narodnome muzeju u Zagrebu. Od 1943. bio je upravitelj Hrvatskoga državnoga povijesnog muzeja te izvanredni profesor na Katedri za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U znanstvenom radu posvetio se proučavanju hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti, posebice kritičkoj obradbi izvora. Ujedno se bavio bugarskom i srpskom poviješću. U travnju 1943. bio je uhićen pod optužbom da je pomagao partizanski pokret te optužen za zločin protiv države. Prijeki sud u Zagrebu izrekao mu je smrtnu kaznu, a potom je bio pomilovan na doživotnu robiju. Unatoč molbi za njegovo puštanje, koju je potpisao velik broj njegovih kolega s područja kulture i znanosti, bio je zatvoren u Lepoglavi, gdje je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima. Značajnija djela: Postanak Vidinske države cara Sracimira (1935), Krnji ljetopis splitski (1936), Krivotvorine o Svetom Jurju Putaljskom (1942).

Citiranje:

Švob, Držislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/svob-drzislav>.