Tabaković, Ivan, srpski slikar i keramičar (Arad, Rumunjska, 10. XII. 1898 – Beograd, 27. VI. 1977). Slikarstvo studirao u Budimpešti, diplomirao 1924. na Likovnoj Akademiji u Zagrebu (Lj. Babić), gdje je s O. Postružnikom osnovao privatnu slikarsku školu (1925–26) i radio kao crtač na Medicinskome fakultetu (1926–30). Jedan je od osnivača skupine Zemlja (1929) u Zagrebu, Dvanaestorice (1937) i Šestorice (1954) u Beogradu. Isprva je stvarao u duhu münchenskoga realizma, potom se priklonio lirskom intimističkomu slikarstvu (krajolici, mrtve prirode, figuralne kompozicije). Od 1948., nastojeći povezati znanost i umjetnost, redukcijom oblika i sažimanjem kromatske ljestvice približio se apstrakciji, os. u ciklusu kolaža Život, misli, snovi (1964–77). Kao keramičar finim je slikarskim potezima oslikavao ploče i tanjure te radio sitnu figurativnu plastiku (Orguljašice, 1933).
