STRUKE:

taoizam

taoizam ili daoizam, kineska filozofija i religija kojima je u polazištu tumačenje vrhovnoga počela ili puta (tao ili dao). Osnove taoizma izložene su u djelu Knjiga o putu i njegovoj krjeposti (Dao de jing), koja se pripisuje Laoziju (Lao-tse; VI. st. pr. Kr.). Sačuvana verzija toga djela iz doba dinastije Han (od 206. pr. Kr. do 220) sastoji se od 81 poglavlja sažetih aforističkih izrjeka, a podijeljena je na dva dijela. Prvi izražava apsolutnost iracionalnoga počela sveopćeg zbivanja (tao) u prirodi i u nama, neadekvatnost naše spoznaje. Dublja spoznaja istinske zakonitosti prirode, koja traži jedino našu predanost i povjerenje, primjenjuje se u drugom dijelu na području morala (te ili de). Ideal je mudrosti »oslobođenje od strasti«. Tijek zbivanja usporediv je s tokovima planinskih bujica koje se postupno smiruju u moru. Tao razotkriva »duh ponora koji nikad ne umire«. U odnosu prema njemu sve su stvari u svojem postojanju relativne, tek »lik bezličnoga i slika ništavila«. Kada se »oslobođenjem od strasti postigne smirenje, svijet se stišava sam po sebi«. Taj krajnji ideal »prirodnosti« i »nedjelovanja« (wu-wei) izveden je iz prastare kozmologije po kojoj »sve na svijetu potječe iz bitka, a bitak iz nebitka«. – Pojam tao nije ni prvotno ni isključivo vezan za značenje koje mu daju Laozi i njegovi sljedbenici. U početku on označuje zakonitost kretanja nebeskih tijela oko Zemlje, a ta se pravilnost shvaća kao uzrok i simbol svih zemaljskih zbivanja. Laozi odatle izvodi ideal života u skladu s prirodom. U suprotnosti s prirodom nalazi se civilizacija feudalnoga carstva pod tadašnjom dinastijom Zhou. Laozi je protivnik učenosti birokrata yu, u koje se pretvaraju Konfucijevi sljedbenici. On je protivnik osvajačkih ratova, ali opravdava defenzivne borbe. Taoistički je ideal države decentralizirano seosko zadrugarstvo. Za Laozija dobar je vladar onaj koji ostaje skriven »kao miš«, a mnoštvo zakona znak je slabe vlasti. Potonji taoizam izrodio se u mističku i magijsku religiju i alkemiju, koja je potpuno različita od osnovnoga naučavanja. U I. st., nakon pojave budizma, u Kini je došlo do zbližavanja taoizma i budizma i do njihove prevage nad konfucijanizmom. Za dinastije Song (X–XIII. st.) neokonfucijanizam se konačno snažnije afirmirao time što je preuzeo niz bitnih elemenata iz taoizma i budizma. Od tada vrijedi izreka da su te »tri vjere jedna vjera«.

taoizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60423>.