Tawfik al-Hakim

Tawfik al-Hakim (arap. Tawfīk al-Ḥakīm [tawfi:'k ~ ḥaki:'m]), egipatski književnik (Aleksandrija, 9. X. 1898Kairo, 26. VII. 1987). U Kairu je studirao pravo, 1925. upisao doktorski studij u Parizu. Nakon povratka u Egipat radio je kao sudac. Pisao je pripovijetke, drame, romane i eseje. Utemeljitelj je suvremene egipatske drame, u koju je uveo novu tematiku, formu i narodni arapski jezik. Prvom dramom Ljudi iz špilje (Ahl al-kahf, 1933) započeo je niz drama ideja (Šeherezada – Šahrazād, 1934; Sulejman Mudri – Sulaymān al-Ḥakim, 1943., i dr.), potom se bavio političkom i društvenom tematikom (Tajna samoubojice – Sirr al-muntaḥira, 1937; Metak u srce – Ruṣāṣa fi al-qalb, 1944., i dr.), a pisao je i drame apsurda (Ti što se penješ na drvo – Yā ṭāli‘ al-šağara, 1963). Jedan je od začetnika egipatskoga realističkog romana (Povratak duha – ‘Awdat al-rūḥ, 1933; Ptica s Istoka – ‘Uṣfur min al-Šarq, 1938). Iskustva iz sudske prakse opisao je u autobiografskome romanu Dnevnik suca istražitelja u provinciji (Yawmiyyāt nā’ib fi al-aryāf, 1937). Svojim bogatim dramskim i proznim opusom zauzima središnje mjesto u suvremenoj arapskoj književnosti.

Tawfik al-Hakim. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60575>.